Povodom stogodišnjice tragedije kada se pod Medovom utopilo 389 dobrovoljca, što je jedna od najvećih pomorskih tragedija u Prvom svjetskom ratu i ujedno jedna od najvećih crnogorskih pogibija u jednom danu, u Rektoratu u Podgorici, juče je održana svečana akademija. Organizator je Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, a prisustvovala je brojna publika, zvanice, predsjednik parlamenta, više ministara i članova diplomatskog kora.
Zvanice je u holu Rektorata Univerziteta Crne Gore dočekala izložba fotografija pod nazivom „Od Medove do Lovćenske vile” autora Aleksandara Samardžića, Marijana Maša Miljića i Zorana Đukanovića. Postavka, koja se sastoji od brojnih fotografija dobrovoljaca, crnogorskih vojnika i prizora iz borbi privukla brojne goste.
Posjetioci koji su pomno obilazili postavku, najviše su se zadržavali ispred panoa na kojem su ispisana imena svih medovskih stradalnika. Bilo ih je 401, a pohrlili te 1915. godine sa još oko 5.000 iseljenika iz Crne Gore, kao i Hercegovine, Boke Kotorske, Like, Vojvodine, Dalmacije i drugih krajeva južnoslovenskog Balkana, iz Amerike i Kanade, preko okeana da pomognu braći u borbi protiv austrougarskog zavojevača.
Najprije se zvanicama obratio direktor Uprave za dijasporu Predrag Mitrović koji je podsjetio da je obilježavanje tužnog jubileja počelo prije osam dana polaganjem cvijeća na spomenik Lovćenska vila na Cetinju na čelu sa potpredsjednikom vlade Igorom Lukšićem, a crnogorska delegacija na čelu sa ministrom saobraćaja Ivanom Brajovićem, istog dana, 6. januara, posjetila je luku Šin Đon pod Medovom, gdje je položila vijenac u more, na mjestu gdje je potonuo brod „Brindizi” i odveo u plavu grobnicu 389 dobrovoljca, među kojima je bilo i 12 članova američko-češke misije Crvenog krsta. On je najavio da će biti postavljena i spomen-ploča u luci u kojoj se i danas nalaze potopljeni ostaci broda „Brindizi”, koji je naišao na postavljenu savezničku minu 6. januara 1916, oko 8 časova.
Medovska tragedija predstavlja vrhunac rodoljublja, ocijenio je potpredsjednik Vlade Igor Lukšić. Tog kobnog januarskog dana crnogorska sloboda je postala daleki san, kraljevska vlast ponižena, crnogorska vojska desetkovana, demoralisana, masovno izginula. Zato je Vlada željela svečano da obilježi tužni jubilej da bi se „svi duboko poklonili sjenima medovskih stradalnika, priznajući da se istorija ogriješila ne pridavajući decenijama dovoljno pažnje ovom tragičnom događaju”, kazao je on.
– Razmišljajući o istorijskim temama uvijek i nanovo osjećamo odgovornost pred činjenicom da nismo ni približno u stanju da predstavimo vrijednost čina naših predaka. Ponajmanje smo to u stanju kada je u pitanju medovska tragedija, koja predstavlja vrhunac rodoljublja, asketizma, želje da se strada za svoj narod, za svoju otadžbinu – kazao je Lukšić.
Svečana akademija koju prati izložba i objavljivanje monografije „Vijek sjećanja 1916-2016” po Lukšiću dobar su način da se istorijska nepravda djelimično ispravi i javnost upozna sa ovim tragičnim, istorijskim ambijentom i herojskim činom dobrovoljaca.
Odnos sa dijasporom je „veoma složen posao”, ali Vlada u njima vidi „sve značajniji faktor razvoja Crne Gore”, kazao je Lukšić. Potpredsjednik je, kako je rekao, priznao da Crna Gora u ukupnom bilansu dosta duguje dijaspori, te se Crna Gore nikad ne može dovoljno odužiti ni iseljenicima, a još manje medovskim stradalnicima.
- Crnogorski narod je prvo sjećanje na ovaj tužni događaj iskazao 1940. godine, postavljajući spomenik Lovćenska vila na Cetinju, koji je uradio vajar Risto Stijović, a na inicijativu naših iseljenika koji su bili rezignirani višegodišnjim zanemarivanjem uspomene na stradalnike sa broda „Brindizi”. Spomenik Rista Stijovića praktično je jedini podsjetnik na pogibiju doborovoljaca pod Medovom – kazao je Lukšić istakavši da poslednjih godina ovaj događaj polako postaje ideja vodilja ljudskosti.
Govoreći o monografiji „Vijek sjećanja 1916-2016” koju je uredio Marko Špadijer, a u njenom nastajanju učestvovali i Blažo Sredanović, Marijan Miljić, Sreten Perović i Gordana Borović, Zoran Raičević i Zoran Đukanović.
Špadijer je govoreći o monografiji istakao da istorija još nije stavila tačku na tragediju pod Medovom, jer spisak izginulih tog januarskog dana još nije zaključen. On je naglasio da je monografija zasad najcjelovitije djelo koje obilježava tužni događaj i istakao da Crna Gora treba više da učini na kulturi sjećanja.
- Istorija Crne Gore je istorija ratova za slobodu. Medovski stradalnici zaslužuju naše trajno sjećanje – kazao je Špadijer i pozvao na izgradnju institucija koje će „valjano vrednovati našu prošlost”.
Špadijer je na kraju pozvao predstavnike države da osnuju davno obećani Muzej iseljeništva.
Miljić je govoreći o istorijskom okviru u kojem se dogodila medovska tragedija i raspad crnogorske države i vojske istakao da je priča o nesrećno stradalim crnogorskim dobrovoljcima i pod Medovom i parobrodu „Brindizi” aktuelna i danas, nakon 100 godina. On je podsjetio da je dobrovoljačka tradicija među Crnogorcima bila uobičajena vjekovima i to potkrijepio prisustvo dobrovoljaca u balkanskim ratovima i Velikom ratu.
– Istorijska slika ove dobrovoljačke tragedije stalno se dopunjava. Sastavljen je relativno najpouzdaniji spisak stradalih i spašenih, ali ne i konačan – kazao je, između ostalog, Miljić. S.Ć.
Prvi pomen na junake
Na Badnji dan, 6. januara ove godine, na poziv predsjednika Udruženja Srba i Crnogoraca „Morača-Rozafa” Pavla Brajovića i predsjednika Društva „Sveti Jovan Vladimir” iz Skadra Sima Ajkovića, delegacija Mitropolije crnogorsko-primorske i Albanske pravoslavne crkve uputila se u luku Medova, gdje je služen parastos za postradale rodoljube i dobrovoljce iz SAD i Kanade. Nakon parastosa prota Radomir Nikčević je položio u more vijenac. Na ovom mjestu stradanja, ali i velikog rodoljublja, potom se obratio besjedom
– Želim da vas sve pozdravim u ime mitropolita Amfilohija i Mitropolije. Ovim službama, a pogotovu parastosom mi smo otvorili jedan novi povod da se opet okupljamo i da čuvamo našu starinu, a i da gradimo našu budućnost, koja će ako Bog da biti još svjetlija i slavnija – kazao je jerođakon Justin Mrenović, sabrat Cetinjskog manastira.
I Budimir Dubak je naglasio da je zajedničkim služenjem parastosa mučenicima iz Medove pokazali da je pravoslavna vaseljena u zajedništvu, služenju i ljubavi.
Očajnička borba
Na parobrodu „Brindizi” u času nesreće bila su 553 putnika. Poginulo je 401, od toga 389 dobrovoljaca i 12 članova misije Crvenog krsta. Spaseno je 150 dobrovoljaca i dva člana misije Crvenog krsta, te komandant bataljona dr Đuro Guča. Mnogi su poginuli od eksplozije, neke je samljeo brodski propeler, jedan broj se udavio, a ostala su svjedočenja da su neki dobrovoljci izvršili samoubistvo, rekao je Miljić.
- Na brodu koji je tonuo, u njegovoj utrobi i oko njega, vodili su očajničku borbu za život dobrovoljci i članovi američko-češke misije Crvenog krsta. Bili su to trenuci agonije i užasa. Završni čin ličnih ljudskih drama i kolektivne tragedije – kazao je Miljić.